1 Kralj Astijag bi pridruen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac
2 Daniel ivljae kod kralja, koji ga potivae vie nego bilo kojega od svojih prijatelja
3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brana, èetrdeset ovaca i est metreta vina
4 I kralj ga je tovao i svaki dan iao da mu se klanja. A Daniel se klanjae svome Bogu
5 Stoga mu reèe kralj: "Zato se ti ne klanja Belu?" On odgovori: "Jer ne tujem rukotvorenih kumira, nego Boga ivoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!
6 Tada æe kralj: "Ti dakle misli da Bel nije ivi bog? Zar ne vidi to sve pojede i popije svaki dan?
7 I reèe Daniel smijeeæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj jo nije ni jeo ni pio.
8 Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokaete da to Bel jede, umrijet æe Daniel to pogrdi Bela.
9 I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika Belovih bijae sedamdeset, ne brojeæi ene i djecu
10 Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov
11 Sveæenici mu Belovi rekoe: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese mijeano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðe i ne naðe da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, na klevetnik.
12 Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i troili jelo
13 Ali kad oni izaðoe i kralj dade postaviti jela Belu
14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. Tada iziðoe, zakljuèae vrata, zapeèatie ih kraljevim prstenom te otiðoe
15 Sveæenici, po obièaju, doðoe noæu sa enama i djecom: sve izjedoe i popie
16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel
17 I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel
18 Èim se otvorie vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!
19 Daniel se nasmija; zadra kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istrai èije su ovo stope!
20 "Vidim stope mukaraca, ena i djece" reèe kralj
21 I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, ene i djecu njihovu. Tada mu pokazae tajna vrata na koja su ulazili i troili ono to bijae na stolu
22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram
23 A bijae i velik zmaj koga tovahu Babilonci
24 Kralj reèe Danielu: "Hoæe reæi da je mjeden? Gle! ivi, jede, pije: neæe valjda kazati da ovo nije ivi bog. Pokloni mu se!
25 Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog ivi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez toljage.
27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga kuglice te ih baci zmaju u drijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!
28 Kad to èue Babilonci, silno se razbjesnjee i pobunie se protiv kralja. Rekoe: "Kralj postade idov: Bela srui, zmaja ubi, sveæenike pokla.
29 Navalie dakle kralju i rekoe: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo ubiti tebe i tvoj dom!
30 I vidje kralj da estoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela
31 Oni ga bacie u lavlju jamu: i ostade ondje est dana
32 U jami bijae sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoe nita da bi prodrli Daniela
33 A prorok Habakuk bijae u Judeji: upravo bijae skuhao kau i nadrobio kruha u posudu te poao da odnese eteocima u polje
34 I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji ima u Babilon, Danielu u lavljoj jami!
35 Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!
36 Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha
37 I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak to ti ga alje Bog!
38 A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Boe, i nisi zapustio one koji tebe ljube.
39 I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju
40 Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi
41 Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Boe Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!
42 I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas poderae pred njegovim oèima