1 U Babilonu ivljae neki èovjek po imenu Jojakim
2 On se oeni Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom
3 Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojie svoju kæer po Zakonu Mojsijevu
4 Jojakim bijae vrlo bogat: uz kuæu imae vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijae potovaniji od svih
5 One godine izabrae za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starjeinama, sucima koji su se smatrali upravljaèima naroda.
6 Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima
7 Kad bi se narod, oko podneva, raziao, Suzana bi dolazila etati u vrt svog mua
8 Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i eta, pa je poeljee
9 Izgubie od toga razum, odvratie svoje oèi od Neba i zaboravie njegove pravedne sudove
10 Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku
11 jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom
12 ali su ivo nastojali da je svaki dan vide
13 Jednom se rastadoe rekavi: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki ode na svoju stranu
14 ali se vratie i naðoe na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod, priznae pohotu za njom, i tada ugovorie priliku kad bi mogli zateæi Suzanu samu
15 I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijae vruæe
16 Ondje ne bijae nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu
17 Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!
18 One uèine kako im zapovjedi: zakljuèae vrtna vrata te iziðoe na pokrajna vrata da donesu to im je zapovjedila; nita nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni
19 Èim djevojke izaðoe, oni ustadoe i pritrèae k njoj
20 "Evo, rekoe, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se poeljesmo, podaj nam se i budi naa
21 Ako li neæe, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.
22 Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi
23 Milije mi je da neduna padnem u vae ruke nego da sagrijeim pred Gospodom.
24 I povika iza glasa. Okrenue vikati i oba starca na nju
25 a jedan potrèa i otvori vrtna vrata
26 Kad ukuæani èue krikove u vrtu, dotrèae na pokrajnja vrata da vide to se dogodilo
27 Poto starci ispripovjedie svoju pripovijest, postidjee se sluge veoma, jer se o Suzani takvo to nikad ne èu
28 Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mua. Doðoe onamo starci, puni bezbone namjere da Suzanu usmrte
29 Rekoe skupljenu narodu: "Poaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, enu Jojakimovu!" Poslae po nju
30 Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima
31 A Suzana bijae veoma ljupka i ljepolika
32 Kako bijae pod koprenom, oni bezakonici naredie da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote
33 Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu
34 Oba starca ustadoe usred naroda i stavie joj ruke na glavu
35 Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu
36 Starci rekoe: "Dok mi etasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke
37 Priðe k njoj mladiæ koji bijae skriven i lee s njom
38 Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima
39 Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijae jaèi od nas pa otvori vrata i pobjee
40 Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijae
41 Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starjeine narodne, suci, i osudie je na smrt
42 Suzana povika iza glasa: "Boe vjeèni, ti koji poznaje tajne, koji zna sve prije negoli se zbude
43 ti znade da su lano svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uèinih nita od onoga to je njihova pakost izmislila protiv mene.
45 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa Daniela
46 On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!
47 Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "to si to kazao?
48 Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu
49 Vratite se u sudnicu, jer lano ovi svjedoèie protiv nje.
50 Sav se narod brzo vrati, a starjeine mu rekoe: "Doði, sjedni meðu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starjeinstvo!
51 Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu ih ispitati.
52 Rastavie ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari zlikovèe, sada doðoe na te grijesi koje nekoæ uèini
53 donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedune i oslobaðajuæi krivce, dok Gospod govori: 'Neduna i pravedna da nisi ubio.
54 Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom triljom.
55 Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Boji veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini.
56 I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula
57 Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kæi Judina ne podloi vaem bezakonju
58 Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom.
59 Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Boji èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre.
60 Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one to se u nj uzdaju
61 I okrenue se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lano svjedoèenje
62 I uèinie njima kako u svojoj pakosti oni smislie blinjemu: pogubie ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spaena jedna neduna krv
63 Hilkija i njegova ena dadoe hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, mu njezin, i svi njezini roðaci, to se na njoj ne naðe nita sramotno