1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. (77:2) Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
2 (77:3) U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
3 (77:4) Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
4 (77:5) Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
5 (77:6) Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
6 (77:7) razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
7 (77:8) "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
8 (77:9) Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
9 (77:10) Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"
10 (77:11) I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."
11 (77:12) Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
12 (77:13) Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
13 (77:14) Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
14 (77:15) Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
15 (77:16) Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
16 (77:17) Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
17 (77:18) Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
18 (77:19) Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
19 (77:20) Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
20 (77:21) Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.