137
1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"
8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
Read in another translation
DE Lutherbibel 1912 An den Wassern zu Babel saßen wir und weinten, wenn wir an Zion gedachten. EN World English Bible1997 By the rivers of Babylon, there we sat down. Yes, we wept, when we remembered Zion. FR Traduction de Louis Segond 1910 Sur les bords des fleuves de Babylone, Nous étions assis et nous pleurions, en nous souvenant de Sion.